“Casablanca”

Još jedan kultni klasik je došao na red. Čini se kako je ovaj put film preživio test vremena.

by Debonair

Drugi svjetski rat hara svijetom, mnoge izbjeglice žele se dočepati Amerike i slobode. Jedan od načina je doći do Portugala preko Casablance. U to vrijeme u Casablanci, koja ima status neutralnog područja, skupljaju se velike mase ljudi, Većinom nesretnika koji traže bolji život, ali i vojnih diplomata. Najpoznatije okupljalište ljudi je u noćnom klubu Rick’s gdje je svake noći neka zanimljivost koja se ne propušta.

Ovo je jedan od rijetkih filmova za koje želim da su bili duži. Radnja je vrlo brza što mi se sviđa, ali se u tome izgube neka objašnjenja koja su prijeko potrebna gledatelju. Pošto je Casablanca u to vrijeme bila neokupirani francuski teritorij odnos vlasti u filmu mi je nedorečen. U filmu se pojavljuju Amerikanci, Francuzi, Nijemci, Talijani i izbjeglice iz cijele Europe. Tko ima kakvu vlast i zašto su relativno mirni odnosi među njima se ne objasni u potpunosti, cijeli film pokušavate shvatiti odnose među tim likovima. Pošto je film rađen 1942. možda su očekivali od gledatelja da budu upoznati sa tim odnosima. No, fokus filma nije na tome nego se zaplet događa kada Rick ponovno vidi svoju ljubav iz prošlosti. Tada nastaje njegova unutarnja dilema što mora napraviti, propitkuje svoje odluke u prošlosti, morale i svoju ulogu u svijetu koji je zahvaćen ratom. U radnju se upleću i njemački vojnici koji silno žele uhvatiti vođu otpora i to pretvoriti u još jednu svoju pobjedu, no ovaj put Rick drže karte u svojim rukama ili možda bolje reći pisma u svojima rukama. Film je kvalitetno napravljen i da nije u crno bijeloj boji teško bi se primijetila razlika od današnjih dramskih filmova. Radnja je zanimljiva, tečna i smatram kako će velika većina ljudi uživati u filmu.

U ovom filmu glume dvije velike zvijezde. Humphrey Bogart ( Rick Blaine ) koji je proglašen najvećom muškom zvijezdom klasične kinematografije i Ingrid Bergam ( Ilsa Lund ), glumica koja je osvojila sve moguće nagrade, 3 Oskara, 2 Emmy nagrade, Tony nagradu, 4 Zlatna globusa i BAFTA nagradu. Oni su svoje uloge odglumili odlično i za razliku od današnjih ljubavnih drama, svoje likove su uspjeli prikazati kao obične ljude koji imaju svoje nedoumice, dileme i probleme. Tim stilom svatko se može poistovjetiti s njima i užitak ih je bilo gledati. Sporedni glumci su isto tako odradili odličan posao, ali mene je osobno najviše očarao glumac Claude Rains koji je svoju ulogu policijskog pukovnika odradio savršeno. Sa dozom humora i igrama riječi svakome će postati omiljeni lik Casablance. Dijalog u ovome filmu je na visokom nivou, brz, oštar i domišljat. Nešto u današnjem ekvivalentu Tarantina ili Sorkina. Trebate paziti na svaku riječ i kako je ona “izrečena” pošto je u igrama mačke i miša među likovima svaka interpretacija riječi bitna. Definitivno nešto u čemu sam uživao.



Osobno sam uživao u filmu i ovo je jedan od filmskih klasika koji svakome preporučam gledanje. Kratak film od 1 sat i 42 minute koji pogledate u jedno popodne ili večer. Kao što sam već rekao, htio bih da je film ipak za 15 minuta duži jer smatram kako bi malo pojašnjenja i nekih “sporijih” scena još više obogatilo i ovako odličan film. Zanimljiv mi je bio jedan od komentara na film koji sam našao na internetu: “Ovaj film nije ličio na domaću zadaću kada su u pitanju stari filmski klasici”. I u potpunosti se slažem sa ovom izjavom. Ponekad svi ti hvaljeni filmski klasici ne izdrže test vremena i sva ta hvaljenja nisu opravdana te gledatelju ostave gorak okus u ustima. Casablanca definitivno nije jedan od tih filmova. Odlična radnja, zanimljivi likovi sa jako dobro izrađenim iskušenjima i moralima te odličan dijalog je ono što ovaj film uistinu čini pravim filmskim klasikom.



Ocjena 9,5 / 10



Debonair