“West Side Story”

Krajem ove godine izlazi Spielbergova prerada mjuzikla, pa je red da se prisjetimo ovog remek djela

by Debonair

U filmu pratimo dvije ulične bande koje se bore za prevlast. Jedni su bijelci, a drugi imigranti iz Portorika. Isto tako paralelno pratimo klasičnu “Romeo i Julija” situaciju. Iako svi žele normalan život, ponos i ego upravljaju njihovim odlukama.

Ovo je bez premca najbolji mjuzikl ikada napravljen. Glazba je odlično napravljena sa vrlo pametnim izborom motiva koji kroz svoju melodiju opisuje svakog lika, bandu i njihov odnos. Kada biste samo slušali film, vjerojatno biste mogli shvatiti što se događa.
Potom dolazimo na isto veoma bitan dio mjuzikla, a to je ples i koreografija.
Isto odlično napravljeno. Nisam mogao vjerovati da je netko uspio prikazati borbu, tučnjavu i jurnjavu kroz ples. Ali, kreatori ovog filma su uspjeli i napravili odličan posao. Isto tako, perfektno su odradili par glazbenih brojeva gdje se bave temama imigracije, tinejdžerske neshvaćenosti i socijalnog progonstva. Dio gdje uživate u onome što vidite, ali i koji vas naginje na razmišljanje.

Kao što sam već rekao, koreografije su odlično napravljene, s jarkim bojama i dobrim scenskim pozicioniranjem. Imate osjećaj kao da uživo gledate mjuzikl na Broadwayu što im je i bila namjera. Ovo je mjuzikl u punom smislu svoje riječi, gdje je glazba i ples u fokusu i na prvom mjestu, dok se većina ostalih samoprozvanih mjuzikala više fokusiraju na priču i radnju uz nekolicinu dodanih glazbenih brojeva. Na moje osobno čuđenje, ovaj mjuzikl je puno nasilniji i mračniji nego što sam prvotno očekivao.

No, taj nedostatak fokusa na radnju i karakterizacije likova se ipak primijeti. U onim trenucima kada nema plesa i glazbe, film se čini dosadan i ponekad spor i predug. Neke odluke likova su veoma čudne i neobjašnjive, to jest ne daje se fokus njihov razvoj.

Glumci u ovom filmu su bili odlični. Od filmskih velikana poput Rite Moreno, Natalie Wood (koju smo gledali u “Rebel Without a Cause“) i Richarda Beymera. Oni su svoje uloge odglumili vrlo dobro, zajedno sa svim sporednim glumcima. Naravno, u ovom filmu je naglasak na ples i glazbu i oni su taj dio odradili savršeno. Njihov ples, koji je vrlo kompliciran i koji nema zaustavljanja kao u modernim filmovima nego je sve jedna duga sekvenca, u trenucima me je ostavio bez daha.

Zanimljivo je bilo vidjeti nadaleko poznato “pucketanje prstima” i njihovo korištenje u različitim situacijama.
Dijalog je u filmu vrlo dobar, ne odličan poput Tarantina ili Sorkina, ali na vrlo visokoj razini.

Jedva čekam vidjeti krajem ove godine kako će Spielberg pokušati ponovno oživjeti ovaj klasik.


Iako je, objektivno gledano, film remek djelo od tehničkih do umjetničkih disciplina, osobno mi neće ući u listu najboljih filmova. No, to je moje mišljenje pošto više volim brzu radnju i dijalog. Ipak, to ne znači da nisam uživao u pojedinim dijelovima. Neke koreografije su mi ostale urezane u sjećanje i vrlo vjerojatno ću ih pogledati još nekoliko puta. Zasmetao me manjak pažnje prema sveukupnoj radnji, a to je ono što inače najviše cijenim.
Naravno ako ste fan mjuzikla ovaj film toplo preporučam. Kakvo je remek djelo pokazuje i podatak da je ovaj film osvojio čak 10 Oskara. To je za svaku pohvalu i mogu bez sumnje reći: zasluženo.

Ocjena 8,75 / 10

Napiši komentar