Za nekoliko dolara više (For a Few Dollars More)

For a Few Dollars More (it: “Per qualche dollaro in più”)  drugi je dio špageti western “dolarske trilogije”. Ovaj film je također režisiran od strane Sergija Leonea. U glavnoj ulozi opet je Clint Eastwood, ovaj puta podržan sa fantastičnim Lee van Cleefom i Gian Maria Volontéom tvoreći zanimljivi trojac koji bi čak i danas mogao parirati po glumačkim sposobnostima.

Kao i u ostalim filmovima u trilogiji, opet pratimo lika Clinta Eastwooda (“čovjek bez imena” ili “Manco”), kako ulazi u novu svima nepoznatu situaciju iz koje pokuša izaći PUNO bogatiji nego što je u nju ušao. Dva lovca na glave, Manco i pukovnik Douglas Mortimer (van Cleef), udružuju se kako bi ulovili “el India” (Gian Maria Volonté), odbjeglog, okorjelog i ozbiljnije poremećenog pljačkaša banaka. Iako se na prvi pogled čini da je glavna motivacija lovaca samo ogromna količina novaca za “el India” priča otkrije da je nešto puno više posrijedi.

Klaus-Kinski-For-a-Few-Dollars-More

Unatoč tome što je film star preko pola stoljeća, može se reći da je ostario kao dobro vino. Scenografija je brza i gledatelj je primoram držati oko na svakoj sceni da bi pohvatao što se događa, priča i i njezini elementi su na razini koju ni neki moderni filmovi ne mogu postići. Neočekivani twistovi, stalna dinamika, nagle promjene okruženja i lokacije i to sve bez imalo nepotrebnog objašnjavanja (nešto što bi se moglo nazvati danas: “babysittanje” gledatelja) stvarno drže napetost i neizvjesnost sve do posljednjeg trenutka filma. Jedino gdje se na filmu vidi da je malo ostario je dijalog, koje nije nimalo loš nego je samo štur i prisutan da se prenese što gledatelj mora čuti. Svaka rečenica ima svoju svrhu: radnja se pomakne točno za jedan korak naprijed, nema praznog hoda i to na filmu koji traje nešto preko 2 sata nije nešto na što smo mi mladi gledatelji navikli.

FOR A FEW DOLLARS MORE is the Best Western Ever Made

Muzika je i u ovom filmu besprijekorna. Vrhunski komponirana od strane Ennija Morriconea u ovom filmu ima diegetsku i nediegetsku ulogu. Diegetska uloga muzike u ovom filmu je u obliku sata-muzičke kutije za koju možemo reći da je na listi glavnih uloga u filmu. Svaki put kada se otvori taj sat priča se dramatično mijenja i svaki put kada gledatelj čuje melodiju njegova saznanja o priči su potpuno drugačija, te se može reći da muzika također prenosi priču gledatelju.

Iako se westerni čine kao nešto što bi samo očevi gledali na nedjeljnu večer, ovaj film zasluženo privlači i širu publiku i po meni zasluženo nosi ocjenu od 8.3/10 na IMDb-u.

Beshtija

Danas u Hollywoodu kažu da svatko može dobiti prava na seriju, zašto ih onda svatko nebi mogao recenzirati? Ovdje da pokaže da je i to moguće.

Napiši komentar