“12 Angry Men”

“12 Angry Men” je drama iz 1957. godine u kojoj 12 porotnika mora donijeti presudu vezanu za slučaj ubojstva.

Film počinje završnom riječi suca koji zaključuje raspravu o slučaju i daje poroti zadatak da odluči o krivici optuženoga. Da bi odluka bila valjana ona mora biti jednoglasno donesena, što znači da mora biti svih 12 glasova “kriv” ili svih 12 “nije kriv”. Porotnici se povuku u sobu za raspravu u kojoj se odvija radnja cijelog filma.
Gledatelj na početku ne zna ništa o slučaju, ali kroz uvodni razgovor porotnika može zaključiti kako je slučaj jednostavan i da će glasanje biti brzo gotovo no jedan lik, porotnik broj 8, ne želi olako poslati mladog osumnjičenika na električnu stolicu, želi bar “popričati o tome”.

Do kraja filma vodi se žestoka rasprava u kojoj malo pomalo otkrivamo detalje suđenja i slučaja na interesantan način. Svaki od porotnika pokušava uvjeriti kolegu neistomišljenika zašto je osumnjičeni kriv pozivajući se na neki dio suđenja, ali ovaj pametnim i dosjetljivim argumentima dovodi u pitanje svaku od navedenih teza te time tjera ostale porotnike ali i gledatelja da preispitaju svoja uvjerenja o mladićevoj krivici.

Slikovni rezultat za 12 angry men

Henry Fonda kao porotnik broj 8 prvoklasno je odigrao ulogu čovjeka koji staloženo, razumom i dijalogom, tjera druge na ispitivanje svojih stajališta. Ostali glumci dobro su odradili svoje uloge i prenijeli širok spektar emocija svojih likova.
Dijalog je odličan, dobrog tempa i smislen. Svaka rečenica svakog lika ima smisla te daje novi pogled na slučaj. Filmu u prilog ide činjenica da je dijalog njegov glavni pokretač pa je uspješno prikrivena njegova starost.
Režiser je obavio sjajan posao, kamera tijekom filma postepeno putuje od iznad ravnine očiju glumaca, zatim je u ravnini glumaca što im omogućuje da nam se direktno obraćaju te na kraju glumce gledamo od ispod što čini njih i njihovu odluku puno važnijima. Isto tako, postepeno duži fokus i uži kadrovi zajedno sa znojenjem glumaca pridaju osjećaju klaustrofobije i uspješno dovode gledatelja kao trinaestog čovjeka u sobu.

Smatram da je glavna poruka koju su kreatori ovog filma htjeli poslati ta da konstantno moramo ispitivati svoja uvjerenja i biti kritični prema onome što čujemo, ali i mislimo te da svoje predrasude maknemo na stranu kako bi što objektivnije gledali na svijet. Ona se najviše očituje u porotniku broj 3 koji je radi osobnih problema sa sinom najtvrdoglaviji i oblikuje činjenice kako bi se uklapale u njegovo viđenje svijeta te želi kazniti mladića u kojemu vidi svog sina. Navedena poruka također je vidljiva i u porotniku broj 10 koji je na temelju predrasuda spreman osuditi možda nedužnoga mladića na smrt, posežući za jeftinim argumentom “znate kakvi su ti ljudi” što je obična generalizacija.

Svidjela mi se premisa filma, radnja se odvija u jednoj sobi i pokreće ju samo dijalog, drugačija je i svježa čak i za današnje doba. Poruka je također svevremenska tako da smatram da je film položio test vremena i opravdao visokih 8.9 sa IMDB-a.

Ocjena 9/10

Leeroy Jenkins

Leeroy Jenkins

Na film se navukao preko mindfuckova, na serije preko GoT-a. Ljubitelj kompleksne radnje i brzih dijaloga.

Napiši komentar